08. 01. 2026.
Digitalna zaštita kulturne baštine često nailazi na tehničke prepreke zbog iznimno velikih i složenih skupova podataka. Tim stručnjaka iz Instituta Ruđer Bošković (IRB), Hrvatskog restauratorskog zavoda i Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu (FER) uspješno je odgovorio na taj izazov primjenom računarstva visokih perfomansi (HPC) na superračunalu „Supek“.
U sklopu projekta provedena je zahtjevna 3D rekonstrukcija Male Onofrijeve fontane u Dubrovniku, temeljena na 2 136 fotografija visoke rezolucije, ukupne veličine 26 GB. Fotografije je snimio Ljubo Gamulin iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, koristeći različite kamere, objektive i mobilne telefone, često u skučenim prostorima. Takva je heterogenost podataka znatno otežavala fotogrametrijsku obradu i činila ovaj zadatak idealnim kandidatom za primjenu superračunala.
Na temelju ranijih iskustava, obrada ovako složenog skupa podataka na standardnom računalu trajala bi više od tjedan dana. Cilj ove provjere inovativnog koncepta (PoC) bio je ispitati može li se korištenjem superračunala taj proces značajno ubrzati te razviti ponovljiv i skalabilan HPC tijek rada za buduće projekte digitalizacije kulturne baštine.
Pod vodstvom dr. sc. Davora Davidovića (IRB), student FER-a Vinko Đurić razvio je skripte Pythona koje automatiziraju izvođenje komercijalnog softvera Agisoft Metashape u klasterskom okruženju. Rješenje omogućuje paralelnu obradu podataka na više čvorova superračunala „Supek“ putem naredbenog retka, čime se u potpunosti iskorištava snaga infrastrukture HPC-a. Projekt je dodatno podržao Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu osiguravši potrebne softverske licencije.
Rezultati su nadmašili očekivanja. Umjesto višednevne obrade, cijeli proces završen je u samo nekoliko sati. Dobiven je iznimno detaljan 3D model veličine 65 GB, koji je u postprodukciji finalizirao Branimir Kolarek (IRB). Iz modela je generiran ortografski prikaz impresivne rezolucije 108.171 × 84.050 piksela, prikladan za restauratorske analize, dokumentaciju i daljnju digitalnu obradu.
Ovaj projekt predstavlja važan korak prema široj primjeni superračunala u području kulturne baštine. Dugoročna je vizija tima omogućiti stručnjacima pokretanje ovakvih procesa na udaljenim HPC sustavima koristeći vlastita računala i jednostavna grafička sučelja. Time bi se moć superračunala približila restauratorima, konzervatorima i istraživačima koji nemaju potrebno tehničko znanje o HPC-u.
Razvijeni postupak lako se može prilagoditi za 3D modeliranje različitih objekata, od spomenika do arheoloških nalaza, te postavlja čvrste temelje za buduću, sustavnu digitalizaciju hrvatske kulturne baštine uz pomoć superračunala.
Istraživanje je provedeno uz podršku projekta EuroCC 2 (Hrvatskog centra kompetencija za HPC) i Hrvatske zaklade za znanost kroz projekt HybridScale.
